Organizacija malih stambenih prostora uvijek predstavlja izazov, kako za arhitekte tako i za stanare. Premda trideset kvadratnih metara baš nisu velika boravišna površina, mora za udobno stanovanje ipak sadržavati sve “prostorije”, od spavaće sobe do kupaonice. No, na tako malim površinama potrebno je iznova definirati što pojedine funkcije stanovanja uopće znače.

Tako pooštreni okvirni uvjeti boravljenja zahtijevaju upravo i od korisnika da zaboravi ustaljene klišeje rabljenja pojedinih prostorija, pozivaju ga da se prepusti različitosti kakvu mu takav prostor nudi. To je utoliko lakše ako je dotični obitavalac istovremeno arhitekt i investitor. Kroz razmještaj i odre|ivanje veličine prostorija koje u normalnim okolnostima oblikuju “stan” moguće je upravo u tako ekstremnim prilikama prostornog manjka razabrati osobne sklonosti stanara, njegov životni stil i vrijednosni sistem. ime se voli baviti i kako to radi, koliko vremena dnevno provodi kod kuće, da li doma i radi, voli li puno kuhati, prima li često goste, što mu znači raskoš kupaonice ili spavaće sobe, da li opsesivno sakuplja odjeću, cipele, knjige, CD-e, slike ili što drugo?